1. ZAŠTO ODABRATI GIMNAZIJU?
Gimnazija još od vremena Izidora Kršnjavog daje najsveobuhvatnije srednjoškolsko obrazovanje, koje je najbolja podloga za nastavak školovanja na Sveučilištu.
2. ZAŠTO ODABRATI PRVU PRIVATNU GIMNAZIJU?
Osnovana je 1993. godine kao prva privatna gimnazija u Hrvatskoj, te je kroz 17 godina rada objedinila svoju osnovnu koncepciju privatnog školstva:
* rad u malim grupama
* učenje triju stranih jezika – engleski, njemački, talijanski
* nastava govorništva
* veliki broj izvannastavnih aktivnosti - novinarska grupa, dramska grupa, napredni tečajevi za engleski jezik (FCE, CAE), PPG MUN, English breakfast, natjecanje Spelling bee, španjolski jezik, prirodoslovna grupa / ekološka grupa… ili bilo koja druga aktivnost ovisno o interesima učenika
* intenzivna suradnja s relevantnim domaćim i međunarodnim institucijama - British Council, Američka ambasada
Dugogodišnje iskustvo pokazalo je da je uz kvalitetno obrazovanje jednako važna i odgojna komponenta: „mala“ škola omogućuje skrb o svakom učeniku ponaosob, jamči prijateljsko i obiteljsko ozračje, bilo da je riječ o odnosima među učenicima, odnosima učenik – profesor, kao i ono najvažnije, odnosima učenik – roditelj – škola.
Konzultativna nastava iz pojedinih predmeta pomaže učenicima u svladavanju zahtjevnog nastavnog programa, a brojne slobodne aktivnosti potiču kreativnost i omogućuju učenicima da se afirmiraju sukladno svojim interesima i sposobnostima.
3. A ŠTO KAŽU UČENICI?
Odnos učenik-profesor
- Profesori imaju volju objasniti učeniku što mu nije jasno, strpljivi su i razumni. Tea
- Profesori imaju puno razumijevanja za nas i iako su strogi na satovima nikad ne fali smijeha. Morana
- Profesori su vrlo korektni prema nama, imamo dobar odnos i uvijek su nas spremni poslušati. Silvia
- Profesori su odlični i uvijek spremni pomoći. Denis
- Profesori su legende. Luka
- Predavanja profesora su interesantna pa se može puno naučiti na satu. Nataša
- Profesori su voljni pomoći i pokazati učenicima sve koliko god je potrebno, te nam olakšavaju tako da nam gradivo bude zanimljivije raznim projektima. Eva
- Uvijek su spremni izaći u susret i trude se motivirati nas i zainteresirati za gradivo. Elia
- Profesori su susretljivi i spremni organizirati dodatne sate ako nam neko gradivo nije jasno. Domagoj
- Imamo mogućnost konzultiranja sa profesorima, ukoliko nam nešto nije jasno u vezi s gradivom.
- Profesori su uvijek spremni pomoći svakom učeniku.
- Sve svoje ocjene zaslužujem na temelju svojeg znanja i rada.
- Profesori su objektivni u provjeri našeg znanja.
- Odnos između profesora i učenika u našoj školi razlikuju se od državnih škola. Naši profesori izlaze u susret učenicima i spremni su objasniti gradivo na satovima konzultacija ponovo ako netko od učenika ima problema. Učimo na različite načine uz pomoć različitih zajedničkih projekata, prezentacija, gledanja filmova...
- Svi su profesori veoma srdačni i veseli. Lovro
- Ova škola je super.
- Profesori se prijateljski odnose prema nama, na pristupačan način nam objašnjavaju teže gradivo (razne powerpoint prezentacije). Naravno da se šalimo i zezamo, te pričamo pod satovima. U osnovnoj školi bio je drugačiji odnos profesor – učenik, puno zatvoreniji i neprijateljskiji. Astrid
- Profesori daju sve od sebe da nam što bolje objasne svako gradivo; zahtjevni su i strogi, ali ne i zabavni, te imaju puno metoda podučavanja. Jana
- Profesorima nije teško, štoviše, uzimaju sebi za obvezu da nam objasne neko gradivo, dok nam ne bude sasvim jasno.
- Odnos profesor – učenik je vrlo dobar i prijateljski. Profesori jako puno pomažu učenicima.
- Odnos profesor – učenik je super. Profesori su uvijek spremni pomoći.
- Profesori su tolerantni i prijateljski, a opet stručni u svom poslu.
- Odnos učenika i profesora je u ovoj školi vrlo nekonvencionalan, ali u pozitivnom smislu.
- Profesori nam prenose znanje i mudrost, te se zbog toga trebamo prema njima odnositi s poštovanjem.
Odnos učenik-učenik
- Budući da nas je malo, svi se dobro slažemo i uvijek vlada prijateljska atmosfera. MORANA
- Zbog manjeg broja učenika, svi su složni i u dobrim odnosima. TEA
- S obzirom na to da nam je škola mala, i malo je učenika svi se uglavnom slažemo, bili prvi, drugi, treći ili četvrti razred i to je super jer se svi pojedinačno znamo i nema nepoznatih lica. SILVIA
- Malo nas je, te smo zbog toga svi složni i dobri prijatelji. DENIS
- Super je, legendarno štoviše! LUKA
- Svi smo složni. Super je! IVAN
- Presretna sam! Konačno škola bez bullyinga!
- Svi smo povezani. NATAŠA
- Mala smo škola stoga se svi dobro znamo te smo kao velika obitelj. EVA
- Svu su vrlo topli i dragi. S obzirom na broj učenika svi smo međusobno povezani. - - Dobra je ekipa i zezancija. I ne smijem zaboravit spomenut kako su spremni pomoći oko svega. ELIA
- Budući da u cijeloj školi ima 70 učenika svi se znamo i imamo osjećaj kao da smo kod kuće, a ne u školi. DOMAGOJ
- Mi smo kao neka mala obitelj ( cijela škola ). LARA
Složni smo u dobru i u zlu. LEA
- Prijateljski odnos među učenicima je lijep, jer je svatko spreman pomoći.
- Volimo se!
- Pošto nas je manje u razredu svi smo povezani.
- Odnos između učenika je jako dobar jer svako svakog poštuje.
- Učenik nikad ne bi izdao ili ostavio učenika na cjedilu.
- Atmosfera među učenicima je vrlo prijateljska i ne daje prostora bilo čemu negativnom.
- Volimo si pomagat i družiti se. MIRNA
- Sve je super i sve je za pet. TIHOMIR
- Svi se slažemo i nema nikakvih nesuglasica. LOVRO
- Kroz cijelo školovanje nismo imali ovakav odnosu razredu. Posebno nas čini način ja koji funkcioniramo. Složni smo i kad treba i kad ne treba. Svakodnevnim dugotrajnim druženjem stvaramo i gradimo odnos i s ostalim učenicima iz škole. Otvoreni dani i njegova organizacija dokaz je poslovice. „ Kad se male ruke slože, sve se može“, koja i kod nas vrijedi.
- Odnos učenik-učenik je izvrstan. Svi se odlično slažemo i nema problema.
- Učenici su u našoj školi veoma povezani. Svatko je spreman pomoći kada je god to potrebno, a druženja su česta i izvan škole. Veći dio dana provodimo zajedno, pa smo zato kao prava obitelj.
- S ostalim se učenicima se slažemo jako dobro. Osjećam se prihvaćeno i ugodno u njihovom društvu.
- Mislim da smo dobra klapa svi zajedno. IVAN
- Nakon četiri godine mogu reći da sam jako zadovoljan društvom s kojim sam se provodio od 9 do 15:35
- Obožavam sve ove ljude iz razreda i sretna sam što sam ove četiri godine provela baš s njima! IVANA
- Drago mi je da sam vas sve upoznala! Drago mi je da smo bili skupa iako smo se ponekad svađali. Volim vas sve!!! ANA
- Nakon četiri godine sa sigurnošću mogu reći da su mi svi ljudi prirasli srcu i teška srca se rastajem od njih. Uvjerena sam da ćemo ostati dobri i dalje dijeliti sve.
Bivši učenici
Završetkom četvrtog razreda, nakon položene mature, većina učenika na žalost guvi svaku vezu sa svojom srednjom školom. Da li je uzrok nezainteresiranost škole za bivše učenike ili nedostatak lijepih uspomena kako škole tako i učenika, teško je reći.
Prva privatna gimnazija svakako nije takva škola. Bivši razrednici, a i svi profesori, pomno prate napredovanje svojih učenika u daljnjem školovanju, jer veze nisu prekinute. Bivši nas učenici redovno dolaze obavijestiti o svojim uspjesima, ali i problemima s kojima se susreću.
Dapače, Škola povremeno organizira druženje s bivšim učenicima.
Uostalom, neka oni sami kažu!
Još uvijek se sjećam upisa u gimnaziju. Posvuda gužva i neizvjesnost. Kad sam došla u Prvu privatnu, sa mnom je prvo popričala ravnateljica, a potom i profesorice. Sjele smo i razgovarale o mojim interesima. Učinile su da se odmah osjećam dobrodošlom. Sjećam se kako me je takav odnos iznenadio. Nisam očekivala pažnju. Ljudi su mi govorili da je prelazak u novu školu težak, da ću se morati boriti za svoje mjesto i pravo da kažem što mislim. No, kad je nastava krenula, često bi me pitali kako sam, jesam li zadovoljna. Pamtim to razdoblje po radosnom uzbuđenju i osjećaju zaštićenosti.
Moj razred je bio malen (dvadesetak prijatelja), tako da smo se svi dobro poznavali. U školi s više stotina učenika profesoru je, uz najbolji trud, teško svakog zapamtiti. Ovdje su nam, osim imena, dobro poznavali želje i hobije. Znali su koliko možemo pa bi odmah primijetili zastoj i pomogli nam vratiti se u formu.
Kao vrhunac, imali smo divnu razrednicu: brižnu, nježnu i energičnu, radosnu i čvrstu. Pričala bi nam o umjetnosti i životu, o moralu, i o tome kako se čovjek ostvaruje u svakom poslu koji dobro radi. Povrh toga, pričalo se da imamo dvije-tri razrednice. Uvijek smo im postavljali pitanja i onda vodili napete rasprave. Govorilo se otvoreno, kako to čine bliski i ravnopravni. Na uvijek omiljenim satovima retorike nije bilo zabranjenih tema i svatko je učio jasno iznijeti svoj stav, obraniti ga argumentima i poštovati tuđi. To je zanemarena vještina bez koje sve ostale ne mogu doći do izražaja, a uz to fantastično podiže samopouzdanje.
U gimnaziju sam stupila s prilično nejasnom predodžbom o budućem zanimanju. Mislila sam s vremenom suziti izbor, ali mogu reći da je širina ponuđenog još više mamila. Pitala sam se što želim i što mogu, a govorili su mi da mogu sve što želim. Ne znam koliko nam je puta ponovljeno da smo mladi intelektualci, da trebamo stajati uspravno, govoriti glasno. Nismo dijeljeni na sposobne i nesposobne. Svatko je bio u nečem dobar i na tom području imao svog mentora i ekipu. U kreativnom radu imali smo slobodu i podršku. Nije nas se vodilo za ruku, niti smo ostavljani na cjedilu. To je bila prava doza povjerenja uz kakvu vidiš točno za što imaš smisla.
Poticani smo širiti interese i nadopunjavati znanja kako se činilo najprirodnije. Ako smo učili o Helenima i Rimljanima, prošli smo i njihovim putovima; čitali smo klasike i posjetili njihove zavičaje, rodne kuće; o slikarima smo govorili na njihovim izložbama, o skladateljima između činova. Išli smo u kazališta, kasnije komentirali, a onda i sami stvarali predstave. Naši novinari stvorili su list, a obradili ga grafički urednici. Glumci, redatelji, scenografi, svirači održavali su priredbe.
Bili smo u saboru, na Parlaonici, postavljali pitanja Predsjedniku; bilo nas je svugdje i nema toga u čemu se nismo okušali. Profesorice su nas pripremale i za natjecanja da odmjerimo snage s konkurencijom.
U četvrtom razredu nas se bodrilo da damo sve od sebe na završnim ispitima, ali i na prijemnima. Profesorice su vježbale s nama za maturu, što vjerujem da je jedinstven slučaj. Raspitivale su se za datume prijemnih, nudile savjete i dodatnu literaturu. Dovedeni su i predstavnici različitih fakulteta, domaćih i stranih, da nam opišu studij i struku.Olakšano nam je koliko je maksimalno moguće.
Ispraćeni smo kao što smo i primljeni: trenutak predivno svečan i nabijen emocijama. Bile su tu i prijašnje generacije maturanata, koje su ostale u dobrim odnosima i međusobno i s profesorima. Mnogo mi je značilo to vidjeti, jer sam imala osjećaj da se rastajemo samo formalno.
Voljela sam osobe koje su me čuvale, podučavale, pripremale za život, s kojima sam zaista mogla govoriti i kad mi je bilo teško i kad sam željela umnožiti svoju sreću. Ne mogu isticati ničiji trud da ne zasjenim tuđi, pa ću se zadržati na zahvali čitavoj školi. Hvala vam na svemu.
Jasmina, dipl. ing. Matematike
Veoma sam počašćen što mogu napisati par rečenica.
Razdoblje srednjoškolske naobrazbe ključno je u formiranju mlade osobe. U školu ulazite kao bubuljičavi klinac u procesu mutiranja, a izlazite sa strane društva percipirani kao „zrela“ osoba. Naravno, to doista ne znači da ste potpuno formirana osoba, u krajnjoj liniji čovjek se razvija cijeli život, ali očekuje se da u razdoblju srednjoškolske naobrazbe formirate osnovne stavove, prepoznate i izrazite vlastite interese, te ocrtate osnovne smjernice daljnjeg života. Jano je da srednja škola čini jedan od najvažnijih čimbenika vašeg života i razvoja. Ona obrazuje, odgaja, pa čak i neizbježno ukalupljuje, ali daje i slobodu i mogućnost. Utoliko koliko su sve funkcije škole nabrojene u prethodnoj rečenici neizbježne, davanje slobode i mogućnosti učenicima je vrlo izbjegljivo. Upravo u tome razlikuju se dobre i loše škole. Škole se klasificiraju, a ljudi se po inovativnosti, imaginativnosti i slobodoumnosti razlikuju upravo prema školi iz koje su potekli.
Osobno sam imao sreću pohađati školu koja podupire mogućnosti i daje slobodu afiniteta, školu koja razvija a ne guši potencijale, školu koja razvija razmišljanje, a ne sputava ga u obrasce puke poslušnosti. Prva privatna gimnazija jest takva škola. Govorim to iz iskustva osobe koja je prošla i jednogodišnje polaženje državne srednje škole.. Govorim to iz iskustva osobe koja je prešla iz nebrige, nemarnosti i ignorancije, iz statusa broja, u sustav koji je vrednovao toleranciju prema posebnosti, poticao individualnost, razvijanje afiniteta, prijateljstvo među kolegama, kako razrednim, tako i školskim.Primjećujem, kad sam s društvom „privatnjaka“ sučeljen s učenicima državnih škola, njihovu laganu zavist, prikrivenu aludiranjem o kupovanju ocjena, snobovštini i sl. međutim, oni isto tako primjećuju našu vrlo dobru temeljnu obrazovanost, izgrađenu u opuštenijoj i manje stresnoj, prirodnijoj i, rekao bih, normalnijoj atmosferi nego što je njihova. A zamislite, još smo i u čestim kontaktima sa školom! Stoga, Prvoj privatnoj gimnaziji dugujem zahvalnost za lijepe tri godine provedene u njoj, te joj želim još mnogo desetljeća uspješnog rada.
Filip, profesor povijesti i sociologije, znanstveni novak
Nisam od onih tipova koji žale za prošlim vremenima, no ipak vam moram priznati da su gimnazijski dani bili divni! Niti ne slutite koliko često poželim natrag na satove… Onda sam još bila buntovnik, kako i pristoji tim godinama, ali danas ne nalazim ništa što bih mijenjala u svom školovanju. Nakon tri mjeseca državne gimnazije, dolazak k vama bio je moj emocionalni i intelektualni preporod i na tome sam vam neizmjerno zahvalna. Na vremenu, na toleranciji, na pažnji i na kraju – znanju.
Veselim se vašem daljnjem radu i hvala što još i danas, eto već puno godina poslije mature, brinete o nama.
Jelena, dipl. glumica
Prvi srednjoškolski dan je poseban dan za svakog školarca. Za nas, koji smo upisali Prvu privatnu gimnaziju 1994. godine, bio je doista poseban. Početak te školske godine bio je obilježen štrajkom profesora državnih škola tako da smo prva dva tjedna bili sami, ne samo u ogromnoj školskoj zgradi, nego i u ogromnom razredu predviđenom za tridesetak učenika, što je djelovalo pomalo zastrašujuće…
Gledajući unazad, nikad nisam požalila što sam upisala Prvu privatnu gimnaziju, iako se to u onom trenutku moglo činiti pomalo riskantnim s obzirom na to da smo bili prva generacija novoga tipa škole u Hrvatskoj. Sve što danas mogu reći jest da je program Škole ispunio sva moja očekivanja, počevši od obrazovnih i pedagoških do općekulturnih i svjetonazornih; i da biram ponovo, izabrala bih isto.
Srednjoškolsko razdoblje je doba odrastanja u kojem se nauči enormna količina stvari, promijene mnogi vidici i formiraju novi stavovi. Svakako mogu reći da je meni u tome uvelike pomogla moja srednja škola.
Vernesa, ing. Fizike, doktor znanosti
Osnovni cilj svake škole je dati učenicima što više znanja i u tome se Prva privatna gimnazija ne razlikuje od drugih škola. Ali razlikuje se po načinu rada s učenicima i odnosom učenika i profesora. Mi nikada profesorima nismo bili samo „broj u imeniku“!
Danima bih mogla pisati o svim izletima na kojima smo bili i lijepim doživljajima koje smo zajedno proživjeli. Smatram da sam išla u najbolji razred i zbog toga još jednom želim zahvaliti ravnateljici, jer zahvaljujući ovoj školi upoznala sam prijatelje za cijeli život.
Još jednom puno hvala od srca.
Mirela, dipl. ekonomist